Ana je osjećala da se suprug i ona sve više udaljavaju jedno od drugoga. Djeca, posao, kućne obaveze i nedostatak slobodnog vremena učinili su svoje. Iako je voljela supruga i on nju, osjećala je da je ne razumije, da joj se ne otvara, da ne provode dovoljno vremena zajedno. Činilo se da ništa ne pomaže i da situacija postaje sve lošija. Došla je uznemirena i razočarana. Osjećala je da je nestalo intimnosti.

Gubitak intimnosti je čest uzrok prekida ljubavnih veza. Kada se ona izgubi, nestaje slatkoće i punine odnosa. Simptomi mogu biti svađe i neslaganja ili udaljenost i hladnoća. Možemo osjećati da nam druga osoba nedostaje iako se gledamo preko stola, zajedno večeramo i razgovaramo.

Kada se ovo dogodi obično to povezujemo s nedovoljno druženja i „dubokih“ razgovora. Vjerujemo da ćemo s više komunikacije i zajedničkog vremena ponovo izgraditi bliskost koju smo nekada osjećali. Nezadovoljni situacijom, osjećamo se povrijeđeni i nesigurni te stoga razgovori koje vodimo nerijetko završe optuživanjem partnera za stanje stvari. To, naravno, pogoršava situaciju još više.

 

Što je intimnost?

Kada je neki odnos stvarno intiman? Da li strast ili romantika znače intimnost? Koji je to osjećaj koji razlučuje odnos sa i bez intimnosti? Jer – intimnost je osjećaj, zar ne?

Mogli bismo ga opisati kao povezanost duha. On daje osjećaj prisnosti i punine, bogatstva i životnosti, povezanosti i razumijevanja. Bez ove povezanosti duha, svaki je odnos, bilo fizički ili platonski, prazan i bezukusan. Ostaje samo ukus samoće. Budemo kao dva stranca koji žive svatko u svom filmu, igraju svatko svoju ulogu i ne vide i ne čuju jedno drugo.

Kada smo intimni, tada osjećamo drugu osobu. Slušamo je s punom pažnjom. Razumijemo je ispod i iza površinske razine riječi koje izgovara ili ponašanja koje pokazuje. Vidimo je i poznajemo na dubljoj razini, razini na kojoj se nalazi bezuvjetna ljubav. A kada smo stvarno duboko intimni, tada se osjećamo kao jedno biće, spojeni i nerazdvojivi. Tada mislimo kao jedno biće i oboje želimo isto. Osjećaj jednosti uvijek ukazuje na intimnost, osjećaj odvojenosti na njen nedostatak.

 

Da li se intimnost gradi?

Za izgradnju bilo čega potrebno je uložiti vrijeme i rad. Intimnost je, nasuprot tomu, nešto što nema veze s vremenom ili radom. Ona je stanje duha, a duh je bezvremen. Ona se nalazi u sadašnjem trenutku, a on je također bezvremen. Kada smo u potpunosti prisutni u sadašnjem trenutku, vrijeme kao da staje, a mi se potpuno predajemo doživljaju ili osobi s kojom smo. Dovoljna je jedna sekunda da nam se pogledi spoje, jedan trenutak u kojem svim bićem cijenimo drugu osobu, jedan časak nježnog poljupca koji spaja srca.

Upravo zbog ove bezvremenosti možemo doživjeti neobičnu dubinu intimnosti s nekim koga prvi puta vidimo, kao i s nekim koga znamo dugo vremena. Istina, intimnost je uobičajenija u dugoročnim vezama. To je stoga što intimnost zahtijeva spremnost na otvorenost i ranjivost, a većini nas za to treba vremena. Vrijeme, samo po sebi, ipak nije ključ za intimnost. To potvrđuju mnoge dugogodišnje veze u kojima partneri uopće nisu bliski.

Intimnost možemo imati u bilo kojoj vezi, bez obzira na duljinu njenog trajanja i koliko vremena provodimo zajedno. Možemo je imati kako s ljubavnim partnerom, tako i s našom djecom, prijateljima i drugim osobama.

 

Kako biti intiman?

Intimnost je naše urođeno i prirodno stanje. Sjetite se kada ste dobili dijete i prvi puta osjetili kako gledajući ga u oči nestajete u njihovim dubinama. Sjetite se silne ljubavi koju ste osjetili i neraskidivu povezanost. Nije li to intimnost? Jeste li vi ili vaše dijete trebali nešto činiti, naučiti ili izgraditi kako biste osjetili ovu prisnost? Nije li bliskost naše urođeno stanje koje uvijek imamo nadohvat ruke?

Intimnost se javlja sama od sebe kada smo potpuno prisutni. Događa se kada smo s drugom osobom, a istovremeno ne gledamo u televizor ili mobitel niti mislimo na išta drugo. Ne brinemo i ne radimo planove, ne mislimo kako bismo radije radili nešto drugo ili bili negdje drugdje. Ne komentiramo i ne osuđujemo u mislima stvari koje nam se ne sviđaju. Kada smo opterećeni mislima ili nam je pažnja drugdje, odsutni smo duhom i intimnosti nestaje.

 

Intimnost je jednostavna

Kada je Ana, kroz nekoliko konzultacija, uvidjela prirodu i jednostavnost intimnosti, postala je opuštenija. Osjećala se sve povezanije sama sa sobom. Njena potreba da dobije ljubav izvana se smanjila, a samim tim i njeni zahtjevi prema suprugu. On je osjetio njenu opuštenost te je počeo sve više uživati u svojoj ženi i njenom divnom društvu. Automatski je manje brinuo o poslu i drugim stvarima dok su zajedno. Druženje im je sada bogatije i ispunjenije iskustvo, bez obzira što imaju puno obaveza i malo slobodnog vremena. Ponovo se osjećaju blisko i povezano.

 

Objavljeno na portalu Pitaj mamu, ožujak 2013.

http://www.pitajmamu.hr/clanak/intimnost-u-svojoj-jednostavnosti