„Budi onaj tko jesi; svi ostali su već dodijeljeni.“
~Oscar Wilde

Često čujem kako se ljudi žale da ne znaju što da učine s nekim emocijama - da ih izraze ili potisnu? Nerijetko nijedna od ovih opcija nije idealna.

Znaju da potiskivanje ne vodi dobrome, jer se emocije vremenom nakupljaju i kad tad vrate svom silinom. Osim toga, dugoročno potiskivanje može dovesti do razvitka fizičke ili mentalne bolesti. Izražavanje emocija također može biti destruktivno, pogotovo po naše odnose. Izražavanje ljutnje može biti grubo i povređujuće prema drugim osobama; izražavanje tuge, neugode, nesigurnosti, ljubomore može biti nepoželjno ako se nalazimo na poslovnom sastanku, na radnom mjestu i sl.

Dobra vijest je da postoji i treća, generalno govoreći, najzdravija opcija. A to je propuštanje emocija kroz tijelo. Emocije, osjećaji, su tu da ih osjetimo, zato se i zovu osjećaji. Osjećamo ih u svom tijelu. Oni su samo energija u kretanju. One nisu tu da ih prebacimo na drugu osobu ili maltretiramo nekoga njima.

Ako znamo kako ih osjetiti slobodno i "otvorenog tijela", bez stiskanja i napetosti, kao i bez dodavanja ulja na vatru prekomjernim negativnim mislima, nećemo ih obavezno morati izraziti na van u svom ponašanju i tako možda naštetiti sebi i drugima, niti ćemo ih potiskivati. Jednostavno ćemo ih propustiti kroz tijelo, osjetiti, i one će proći. I ne samo to, kako sve više propuštamo, kako smo sve više otvoreni za sve emocije, tako počinjemo sve više uživati u osjećanju različitih nijansi osjeta i osjećaja. Prestajemo se bojati emocija i prestajemo se stiskati i zatvarati i za emocije i za sam život.

Biti propusan za misli, pustiti ih da dođu i odu ako nam nisu korisne, kao i biti propusan za emocije, stanje je "slobodnog toka" (engl. flow). U ovakvom stanju ne zapinjemo u "negativnim" emocijama i mislima i ne vrtimo se u njima, već ih propuštamo brže i s prihvaćanjem. Kada nešto osjećamo s prihvaćanjem, tada nema patnje i mučenja, već se osjećamo dobro ili relativno dobro bez obzira koje emocije imamo. Možda zvuči paradoksalno, međutim, ovaj dobar osjećaj o kojem govorim dolazi iz dubljih razina nego emocije. Bazni dubinski osjećaj stabilnosti, mira i prihvaćanja dolazi iz dubine našeg bića, i uvijek nam je dostupan, čak i kada imamo "negativne" emocije. Što smo dublje u dodiru s tim dijelom sebe, osjećamo se stabilnije i možemo više uživati u svim vrstama emocija, osjećaja i osjeta.

Propuštanje i otvorenost je naše prirodno stanje koje smo zaboravili jer smo kroz život učili potiskivati i kočiti neke osjećaje. Tako nam se sada to događa automatski, bez da smo svjesni toga. Stiskamo razne dijelove tijela, leđa su nam bolna, trbuh nam je napet, plitko dišemo, zglobovi ukočeni i sl. Zbog toga može doći do razvoja fizičkih bolesti jer blokiramo prolaz iscjeljujućoj energiji.

Zato mnogi od nas, želimo li fizičko zdravlje kao i emotivnu i psihičku stabilnost, te duhovni napredak, trebamo ponovo naučiti kako biti u tom prirodnom stanju propusnosti, dopuštanja i uživanja u igri i promjenjivosti energija i osjećaja.

21.06.2016.